(ocijenjeno sa 3,00 / 4 korisnika)

Postoji li gen za inteligenciju?

Deset tisuća sati je potrebno vježbe da bi se dostigao majstorski stepen stručnosti u nečemu – bilo to kuhanje, šah ili sviranje nekog instrumenta. Međutim, čak ni ogromna količina prakse naprosto ne objašnjava razliku između nekog tko je zaista izniman u nečemu i nekog tko ima dovoljno majstorstva, ali jednostavno nije genije. Vježbanje utiče na svakoga različito.

Kognitivni psiholozi Fernand Gobet i Guillermo Campitelli su ustanovili da se igrači šaha uveliko razlikuju po količini namjernog vježbanja koje im je potrebno za postizanje određenog nivoa vještine u šahu. Zanimljivo je da broj sati namjerne prakse, koji su nam potrebni za postizanje statusa „majstora“ – vrlo visok nivo sposobnosti, kreće se od 728 do 16.120 sati. Dakle, nekom igraču, da bi postao majstor, treba 22 puta više namjerne prakse nego nekom drugom.

Potraga za genetskim varijacijama koje čine nekog nadarenim sportašem, glazbenikom ili, naprosto, pametnom osobom, traju već desetljećima, međutim nije otkrivena nijedna genska varijacija koja bi objasnila prirodne razlike u inteligenciji među ljudima.

Najveći napredak znanstvenika je otkriće kada su povezali tri genetske varijacije s inteligencijom. S druge strane, maksimalni efekat te tri kombinacije je iznosio samo 6 IQ jedinica, što je razočaravajuće, ali je pouzdan nalaz.

Postoji mnogo aspekata „pameti“. Svakako jedan od najvažnijih je pamćenje. Sposobnost zadržavanja stavki s popisa u kratkotrajnom pamćenju i sposobnost pretvaranja tih ideja u dugoročno pamćenje temelj su učenja i od vitalnog su značenja za inteligenciju. Proces pretvaranja uključuje mnoštvo neurotransmitera i moždanih struktura. Svaka genetska varijanta, za koju je uvtrđeno da utiče na opštu inteligenciju, može uticati na bilo koji od bezbroj neurohemijskih procesa.

Postoji, vjerojatno, na tisuće varijacija ovih učinaka, a njihovom kombinacijom i interakcijom s određenim osobnim okruženjem možda je moguće objasniti prirodni spektar koji vidimo u čovjekovoj inteligenciji. Ili zašto je nekome potrebno 22 puta manje prakse nego nekom drugom.